Knjiga o Jobu, 18

1. Bildad iz Šuaha progovori tad i reèe:

2. "Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!

3. Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim oèima?

4. O ti, koji se od jarosti razdireš, hoæeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoèe peæine?

5. Al' ugasit æe se svjetlost opakoga, i neæe mu sjati plamen na ognjištu.

6. Potamnjet æe svjetlo u njegovu šatoru i nad njime æe se utrnut' svjetiljka.

7. Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotièe namjere.

8. Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje veæ koraèa po mreži.

9. Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta èvrsto ga pritežu.

10. Njega vreba omèa skrivena na zemlji, njega èeka klopka putem kojim hodi.

11. Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.

12. Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreæa je uvijek o njegovu boku.

13. Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.

14. Njega izvlaèe iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.

15. U njegovu stanu tuðinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.

16. Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.

17. Spomen æe se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.

18. Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoæe iz kruga zemaljskog.

19. U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.

20. Sudba je njegova Zapad osupnula, i èitav je Istok obuzela strepnja.

21. Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."